Ipamorelin je sintetički pentapeptid koji je prvi put opisao istraživački tim Novo Nordiska krajem 1990-ih. Sastavljen je od neprirodnih ostataka — uključujući položaj aminoisobutirične kiseline i D-aminokiselinske substitucije — koji mu daju proteolitičku stabilnost, a njegova uloga u literaturi je selektivni ligand za ghrelin-receptor (GHS-R1a) za usporednu in vitro karakterizaciju.
Struktura i klasa
U testovima na stanicama ipamorelin djeluje kao agonist na receptoru za grelin (GHS-R1a). Njegov objavljeni profil selektivnosti receptora među srodnim receptorima povezanim s G-proteinom učinio ga je standardnim referentnim ligandom u ispitivanjima vezanja i signalizacije; podaci o selektivnosti ovise o ispitivanju i liniji stanica te ih treba potvrditi u sustavu koji se proučava.




